PC Company Of Heroes 2

2.049,00 din.


Prodavac:

Opis proivoda:

 

PC Company Of Heroes 2


Proizvođač: Sega

Datum izlaska: 25.06.2013.

OVA IGRA ZAHTEVA STEAM AKTIVACIJU.

 

Ako se o Drugom svetskom ratu u Evropi može govoriti žargonom plaže, Istočni front predstavlja sunčani talas nakon dosadne, dobujuće kiše na severu Francuske. Najzanimljivije i najodsudnije bitke vodile su se na istoku, dok je ishod rata na zapadu od početka bio vrlo izvestan, i samim tim, ne preterano zanimljiv za interaktivnu obradu.

 

 

Company of Heroes 2 preživeo je krizu sa bankrotom THQ-a, izmigoljivši se s ivice ponora poput Crvene Armije čija priključenja jesu tema igre. Single player kampanja pokriva kompletan tajmlajn Istočnog fronta, ali njenih 14 misija obrađuju samo mali procenat legendarnih bitaka: fali Kursk, ali je Staljingrad tu, kao i Berlin. Zaplet u kampanji predstavljen je kao postratni dijalog ražalovanog kapetana Leva Abramoviča Isakoviča i NKVD pukovnika, koji vode u sibirskom Gulagu čiji je Lev štićenik. Nažalost, kompletna poenta površinskog sloja zapleta oličenog u ovim dijalozima je rekreativno pljuvanje po SSSR-u, u kojem naš (anti)junak konstantno zavija na Mesec nad brojem poginulih, generalskim egoima koji su vodili rat i malim čovekom koji je propatio. Tu je zatim i doza izjednačavanja nemačkih i sovjetskih žrtava, malo ubijanja poljskih saveznika s leđa, malo sećanja na zlurad smeh povodom najave tretiranja nemačkih civila, i kao vrhunac, njegov pokušaj da prebegne zapadnim saveznicima kako bi svet saznao „istinu”. Svega toga je bilo u ratu, ali svoditi ga isključivo na tu dimenziju svedoči autorsku želju za istorijskim revizionizmom i diskreditacijom SSSR-a. Čovek ne treba da bude politički komesar pa da shvati da ovde nešto jako bazdi, gotovo kao da je scenario pisao neko iz beogradskih nevladinih organizacija.

 

 

Srećom, sadržaj i karakter samih misija je umnogome blaži što se tiče ideologije koja vam se servira. Misije su relativno zabavne, pre svega zato što vas svaka stavlja u drugačiju priliku i „setap”, šaltajući vas između klasične kontrole teritorije snagama koje sami regrutujete do komandoskih akcija iza neprijateljskih linija, šetajući vas između ruralnih i urbanih okruženja. Ovaj recept je funkcionisao u ranijim CoH nastavcima, tako da nije bilo razloga za izmišljanjem tople vode.

 

 

Istorijske bitke koje nedostaju osnovnoj kampanji možete odigrati putem Theater of War solo i co-op scenarija, specijalnih „challenge” misija namenjenih testiranju individualne veštine i koordinacije sa saveznicima. ToW misije su zabavne i dobar su trening za multiplayer.

 

 

Ako zbog nečeg vredi pljunuti pare za Company of Heroes 2, onda je to multiplayer/skirmish mod igre. Kompletnu igru prožima sistem progresije po nivoima vašeg naloga, ali tek u multiplayeru svi ti „dingovi” počinju da imaju smisla, otključavajući vam nove komandire, kamuflažne šeme i specijalne biltene koji pojačavaju borbene osobine jedinica. Sistem progresije, endemski za multiplayer pucačine, ekstremno retko nalazi mesto u svetu real-time strategija, a ovaj iz CoH 2 odlazi korak dalje od ačivmenta i avatara koje igrač može da osvoji u StarCraftu II. Detaljni osvrt na multiplayer imate u SK 5/2013 na strani 94, tako da se ovom prilikom ne bismo ponavljali. Vredi istaći karakter RTS multiplayera koji forsira Company of Heroes 2, a koji je značajno drugačiji od onog u SCII: osim što je sporiji i što build-orderi nisu najvažnija stvar na svetu, ovde jedinice nemaju 100 odsto učinak pri otvaranju vatre, nego gađaju, pogađaju i promašuju u zavisnosti od mnogih faktora. Simulacija nasumičnosti rata možda nije pogodna za e-sports, ali je vanredno zabavna.

 

Company of Heroes 2 izgleda ozbiljno dobro, ali sasvim ozbiljno zapinje na računaru opremljenom nečim slabijim od GeForce 660 Ti, ukoliko sve lepe stvari nasvirate blizu maksimuma. Efekti i pirotehnika su apsolutno impresivni, ali mislimo da frame-rate ponajviše jede TrueSight: real-time izračunavanje „fluidnog” vidnog polja svake jedinice u stanju je da ugrobari slabije konfiguracije. Ovo igru stavlja na počasno prvo mesto među hardverski zahtevnim PC ekskluzivama, dajući vam moralno pravo da ponosno tvrdite da je NextGen gejming za nas počeo već ovog leta.